Bombastičan naslov, pomislit ćete, zar ne? Ma dosta više tog njemačkog, pasiva i konjunktiva, nepravilnih glagola, deklinacija pridjeva i ostalih germanističkih kombinacija! Tim mislima skočit će na noge moji đaci i reći će da im je svega toga za proteklu godinu i previše, a pogotovo onog popratnog dekora u imeniku. Pisat ću zapravo ovom prigodom o dva lijepa događaja, dva natjecanja iz njemačkog jezika na županijskoj i državnoj razini.

Već smo ranije pisali o Anđi Radoš i Ivani Buljan, našim učenicima koje su se u vrlo oštroj konkurenciji izborile za nastavak školovanja u Engleskoj. Zahvaljujući vlastitim postignućima i izvrsnom poznavanju engleskog jezika, djevojke danas pohađaju završne razrede u najprestižnijim europskim školama. O svojim iskustvima piše Anđa Radaš.

Ljubav…može biti osjećaj, ali ona nije samo to…. Ona je prije svega voljni čin, odluka za neko dobro uz koje želiš ostati. Stoga je sve u životu ljubiti čovjeka. Ljubav je nevidljiva stvarnost koja se zapaža preko znakova kao što su riječ,pogled,zagrljaj,pismo,dar. Ljubav želi biti praktična,ona u svagdanjem životu želi pokazati dragocjenost druge osobe.Nije ju dostatno izraziti samo riječima,nego i djelima. Jedna rumunjska poslovica kaže: „Pet minuta pomoći bolje je nego deset dana sućuti.“ I što bi uz sve moćnike i razvikana imena,dobrotvorne udruge i poznate „humanitarce“ mogli napraviti učenici jedne gimnazije u malom Tomislavgradu kako bi makar malo utjecali na sliku današnjega, ako mene pitate dehumaniziranog društva i svijeta koji polako ali sigurno tone u duhovnu i moralnu krizu.

Učenici su se i ove godine potrudili i ukrasili školu za blagdane. Volonteri su radili puno lijepih, maštovitih i originalnih čestitki te ih uz kolače prodavali na školskom božićnom sajmu. Svi novci prikupljeni od prodaje namjenjeni su udruzi "Nada".

Čestiti Božić i uspješnu Novu Godinu žele vam učenici i djelatnici Gimnazije!