Već smo ranije pisali o Anđi Radoš i Ivani Buljan, našim učenicima koje su se u vrlo oštroj konkurenciji izborile za nastavak školovanja u Engleskoj. Zahvaljujući vlastitim postignućima i izvrsnom poznavanju engleskog jezika, djevojke danas pohađaju završne razrede u najprestižnijim europskim školama. O svojim iskustvima piše Anđa Radaš.

“Virtue, Learning, Manners” ili u prijevodu “Vrline, Učenje, Ponašanje”  moto je od ove jeseni i moje škole- Brentwood School. Škola je osnovana 1557. godine i jedna je od vodećih nezavisnih (privatnih) škola u Engleskoj, a nosi naziv grada u kojem se nalazi. Brentwood je grad koji je 20-ak minuta udaljen od Londona, smješten u engleskoj pokrajini Essex i broji oko 50 000 stanovnika.

                Prvi dan rujna i početak nove školske godine. Zajedno s prijateljima iz Boarding House (doslovno prevedeno Pansion, kuća gdje živim s još 24 djevojke i nekoliko članova osoblja; postoje dvije u mojoj školi-jedna za djevojke, a druga za dečke).Odlazim u školu obučena u školsku uniformu:

bijela košulja, kućna kravata ( u školi postoji 6 kuća koje se, baš kao u Harry Potter-u , natječu jedna protiv druge), siva suknjica do koljena, crne cipele i tamno plavi sako sa školskim grbom. Budući da živim “u školi”, dovoljno je bilo prijeći cestu i već sam bila tamo. U školi susrećem tisuće učenika koji su obučeni isto kao i ja (dečki, naravno, ne nose suknje! ) i koji dolaze iz svih dijelova svijeta, Engleske i Essexa. Budući da je školski posjed malo je reći golem, pojma nisam imala kuda ići, u koju od 7 zgrada (osma je u izgradnji, u funkciji će biti od sljedeće jeseni). Upitam nekoga gdje se nalazi M6 i dobijem odgovor: “ U Lawrence, to je zgrada odmah pored Queensa. “ Zahvaljujem i ostajem stajati na istom mjestu još zbunjenija nego što sam bila i vadim kartu škole u nadi da na njoj piše koja je od svih tih zgrada Lawrence. Baš tada nailazi jedan od Senior Praeposters učenika, koji je očito vidio da ne znam kamo trebam ići i nudi mi pomoć; te ide sa mnom do učionice M6 ( Senior Pre učenici su 15 ucenika zadnje godine koji imaju posebnu ulogu u školi, zajedno s “Glavom škole” i njezinih 5 zamjenika). Došli smo ispred zgrade Lawrence i dečko otvara vrata pridržavajući ih da uđem. U ovoj školi je navika da dečki otvaraju vrata djevojkama. Ispočetka mi je sve to bilo smiješno, ali moram priznati, lako se na to naviknuti. Prolazimo hodnikom i gledam brojne izvrsno napravljene plakate koje su zaljubljenici u matematiku napravili i postavili. Napokon smo dosli do M6 i zahvaljujem se dečku na pomoći, te ulazim u učionicu. Tu me čeka nastavnica (u Engleskoj učitelji dobivaju titulu profesora tek na sveučilištu), koja je ujedno i moja tutorica (nesto slično razrednici u nas) i započinjemo 55 minuta dug(kratak?) i veoma zanimljiv školski sat.

                Ovdje su sve učionice odlično opremljene i gotovo je nemoguće izvoditi nastavu bez pametne ploče i računala. Svaka zgrada ima i posebnu prostoriju samo s računalima za izvođenje nastave. A tek znanstveni kabineti-san svakog ljubitelja kemije, biologije i fizike. Škola ima i vlastiti sportski centar s fitness centrom, teretanom, sportskom dvoranom, bazenima, dvoranama za ples, mačevanje i borilačke vještine, rukomet,košarku, terenima za squash, badminton, tenis, kriket, hokej, ragbi, nogomet( barem 10 nogometnih terena!) i atletskim igralistem. Mislim da nisam ništa izostavila?! Naravno, sportaši nisu jedini u koje se ulaze. Postoji i širok izbor glazbenih sekcija, znanstvenih i mnogih drugih. U skoli se nalazi i ogromna kantina i predivna i odlično opremljena knjižnica, ali i školska kapelica. Ovdje škola ne predstavlja samo učenje i obavezu, nego su i izvanškolske aktivnosti bitne- u školi. Nastava počinje u 08:30, a završava u 15:50, a mnogi učenici u školi ostaju i nakon toga jer žele posvetiti više pozornosti pojedinom predmetu. Nastavnicima nikada nije problem ostati s njima pa čak, ako je potrebno, i subotom se pojaviti u školi.

                Svakog ponedjeljka odrzava se Assemley ( doslovno prevedeno skupština) za cijelu školu, utorkom 6^th Formers-i (u nas trećaši i četvrtaši) imaju zajedničku molitvu i meditaciju u školskoj kapelici, srijedom imamo “kućne sastanke”, a četvrtkom sastanke po sekcijama (znanstvena, društvena, jezična, umjetnička...) Petak je poseban dan jer polovina škole i nastavnika hodaju obučeni u vojne uniforme. To su članovi CCF-a (Combined Cadet Force) kojeg čine: RNS (Royal Navy Section), RAF(Royal Air Force) I AS(Army Section). Oni petkom nakon škole imaju vježbe po sekcijama. Neki od pripadnika RAF-a već sada, sa 14-ak/15-ak godina, znaju upravljati helikopterima i borbenim avionima,a CCF-ovci na ljeto idu na 2 tjedna u Južnu Afriku učiti kako preživljavati u divljini s ograničenim sredstvima (imajte na umu da će tamo u to vrijeme biti zima). Svi oni moraju proći i tečaj Prve pomoći. Zaista je zanimljivo vidjeti ih petkom popodne s neprepoznatljivim licima u vojnim bojama.

                A sada malo o akademskoj strani škole. Škola se zapravo sastoji od 3 škole, podijeljene prema uzrastu učenika: Pre-Preparatory School (3-7 god.), Preparatory School (7-11 god.) i Senior School ( 11-18 god.). Senior škola broji 1119 učenika, od toga 291 učenik je 6^th Form-ers. Od njih 291  samo nas 22 smo IB učenici. IB je kratica za International Baccalaureate (Međunarodna matura), dvogodišnji program obrazovanja s nekoliko glavnih ispita iz svih predmeta i iz cjelokupnog gradiva na kraju 2 godine programa. IB ucenici imaju 6 predmeta iz razlicitih skupina i “teoriju znanja”, dok A-levels učenici (preostalih 269) imaju 4 predmeta ove i 3 predmeta sljedeće godine. Svi nastavnici tvrde da je IB odličan i zahtjevan program, sigurno 3 puta teži od A-levelsa, ali i isplativiji jer onaj tko polozi IB s najvišim ocjenama ima gotovo izravan upis na bilo koje sveučilište u svijetu. Stvarno odlično, zar ne? Iako se 6 predmeta čini malo i prelagano, govorim da ipak nije tako! Ovdje učim nekoliko puta više tih 6 predmeta, nego sam u Tomislavgradu učila 16 predmeta. Ne pisati zadaće ili varati ovdje je nazamislivo. Time riskirate ostanak u školi, jer se za takvo što dobiva izbačaj, a ako imate £25 000 viška, koliko košta jedna školska godina ovdje, onda ćete se možda i usuditi pokušati. Mnogo je jednostavnije provesti nekoliko sati za radnim stolom i napisati tu zadaću. Ispite imamo tek na kraju školske godine, a testovi i “praktični” i “terenski” ispiti se rade cijelu godinu. Praktični ispiti su sigurno najteži jer zahtijevaju sate i sate provedene u laboratoriju, a potom i analiziranje i objašnjenje dobivenih rezultata. Međutim, iako teški, ovi ispiti su stvarno zabavni. Učenici oko tebe nose bijele kute i zaštitne naočale, a tehničari ti donose potrebnu opremu koju si zatražio i imaš osjećaj kao da radiš u vlastitom laboratoriju sa svojim timom znanstvenika. U redu, znam da zvuči štreberski, ali ovdje nije sramota imati 5.0!

                Uz ovakve uvjete, odlično osoblje i (većinom) super suučenike, tko ne bi poželio ići u ovu školu?  Od petka do ponedjeljka učenje, subotom u London, nedjeljom  odmor, i vrijeme leti brzinom svijetlosti! Naravno, naša sporija i ,moram reći ,dosadnija svakodnevica mi tu i tamo nedostaje. A kada govorim o Tomislavgradu i našim krajevima, govorim sve najbolje. Mnogo ljudi tamo, na moje iznenađenje, zna ponešto o Bosni ( Hercegovinu uvijek izostave!?) i o susjednim nam državama. Gotovo svaki put kada se vozim podzemnom,sretnem nekoga tko je bio u Dubrovniku. Neki čak znaju i za Stari most ili neka hrvatska vina. A mnogo je i onih koji me, ne znam na osnovi cega, pitaju jesam li iz Njemačke. „Nisam,“ uvijek odgovorim „ali dolazim iz  države koja je skoro pa Njemačka!“